KRATKA POVJEST STROJARSTVA U SLAVONSKOM BRODU
Prije dvije godine, na našem 11. međunarodnom savjetovanju svi događaji i tematika bili su posvećeni 100. godišnjici metaloprerađivačke industrije u Slavonskom Brodu, a danas na 12. međunarodnom savjetovanju namjera nam je podsjetiti se kako je strojarstvo, jedno od važnijih područja tehničkih znanosti, ustrojeno i kako se održalo sve do sada kroz Strojarski fakultet, danas u sklopu Sveučilišta u Slavonskom Brodu, a sve vezano za tvornicu Đuro Đaković.
Početci visokog obrazovanja u području tehničkih znanosti sežu iz davne 1962. kad je Visoka tehnička škola iz Zagreba pokrenula Centar za izvanredni studij strojarstva u Slavonskom Brodu, gradu koji ima tvornicu Đuro Đaković još od 1921. godine. Tako formirani Centar za studij strojarstva svojih prvih 17 godina funkcionira uz izravnu potporu današnjeg Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, a 1979. se stječu uvjeti za osnivanje Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu, kao samostalnog pravnog subjekta u okviru Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Evo i nekoliko idućih važnijih godina :
- 1975. osniva se Sveučilište u Osijeku, pri čemu je Centar za studij strojarstva jedan od osnivača,
- 1979. OOUR Istraživanje i razvoj – Strojarski fakultet, koji djeluje u okviru RO Institut za strojarstvo „Đuro Đaković“ pristupa Sveučilištu u Osijeku nakon održanog referenduma,
- 1981. potpisan prvi sporazum o suradnji između Sveučilišta u Osijeku i Hochschule Bremen na inicijativu Strojarskog fakulteta (prva međunarodna suradnja na ovom području),
- 1983. nakon reorganizacije Instituta za strojarstvo „Đuro Đaković“ počinje djelovati RO „Institut za strojarstvo – Strojarski fakultet“, u okviru koje Fakultet postaje nositelj razvoja znanstveno-istraživačkog rada i počinje samostalno izvoditi nastavu na tadašnjem VI/1 stupnju,
- 1985. Institut za strojarstvo – Strojarski fakultet ispunjava uvjete za registraciju kao znanstveno-nastavna organizacija tehničkih znanosti na polju strojarstva,
- 1986. stječe pravo za organizaciju i izvođenje programa za stjecanje stručne spreme VII/1 stupnja obrazovnog profila (diplomirani inženjer strojarstva),
- 1991. Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu djeluje kao samostalna ustanova, u okviru Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku,
- 2017. prva kupovina nekretnine na adresi tvornice Đure Đaković za potrebe nastave, iz vlastitih sredstava Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu.
- zadnjih godina svjedočimo daljnjoj kupovini radnih prostora za potrebe sada Sveučilišta u Slavonskom Brodu u okviru tvornice Đure Đaković.
Na taj način će studenti strojarstva prateći predavanja u novouređenim i moderno opremljenim predavaonicama i praktikumu istovremeno biti u prilici osluškivati zvukove proizvodnih procesa koji se odvijaju u blizini. To će ujedno biti prilika za konkretnije definicije i izbor tema za seminarske, diplomske i ostale strukovne radove.
Naš grad i tvornica Đuro Đaković oduvijek je bio vodeći po pitanju stručnih strojarskih kadrova koji su bili dobro poznati kako lokalno tako i na širokom internacionalnom prostoru.
Svih tih godina kroz naš grad i tvornicu Đuro Đaković bilo kao vodeći inženjeri ili rukovoditelji , bilo kao profesori Strojarskog fakulteta ili kao voditelji znanstveno – istraživačkih zadataka za potrebe proizvodnje, svoj doprinos dali su dobro poznati lideri strojarstva: prof. Bojan Kraut, prof. Drago Kunstelj, prof. Davorin Bazjanac, prof. Andrija Kreuh, prof. Andrija Mulc, prof. Eugen Oberšmit, prof. Rudolf Zdenković kao i naši učitelji prof. Zvonimir Lukačević, prof. Dragomir Krumes , prof. Niko Majdandžić, prof. Igor Rožanić i mnogi drugi.
Božo Despotović
Ivan Samardžić
100 god. METALOPRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE U SLAV. BRODU
U Brodu na Savi tada gradiću od nekoliko tisuća stanovnika, 17.02.1921. god. osnovana je nova tvornica naziva “ PRVA JUGOSLAVENSKA TVORNICA VAGONA, STROJEVA I MOSTOVA D.D.” Stanje na željeznicama toga vremena ukazalo je na nužnost remonta i popune voznog parka i dalo je naslutiti da bi se na ovim poslovima mogla osigurati potpuna zaposlenost jednom većem tvorničkom sustavu. Nakon detaljnih anliza s tehničkog aspekta i svakako uz interes tadašnjih dioničkih društava, prije svega u to vrijeme razvijene drvne industrije, Prve hrvatska štedionice, i istaknutih pojedinaca, nije bilo teško zaključiti da bi lokacija Broda na Savi bila povoljna za osnivanje jedne veće tvornice. Brod na Savi (od 1934 godine Slavonski Brod), lociran uz rijeku i na otprilike istoj udanjenosti od velikih regionalnih centara: Zagreba, Budimpešte, Beograda i Sarajeva, već je bio dobro povezan kako cestovnim tako i željezničkim putevima u smjerovima sjever-jug i istok-zapad, pokazao se kasnije kao dobar izbor za osnivanje tvornice. Shvativši važnost osnivanja ovakve tvornice gradske vlasti tog vremena, dale su osnivačima / ulagačima zemljište na atraktivnoj lokaciji bez naknade, te ih oslobodile svih davanja i naknada na period od 20 godina. U monografiji “ Tragom prošlosti Broda”, V. Rem, poznati brođanin tih dana piše: “Početkom 1921. godine monotoni pejsaž iza posljednjih kolosijeka brodske željezničke stanice pa sve do prvih obronaka i vinogorja Dilj gore počeo je mijenjati svoju fizionomiju. Na dotad depresivnim livadama i oranicama stale su nicati hale geometrijskih oblika, magazini i jedan visoki dimnjak . Nedugo potom ovaj tvornički dimnjak se zadimio. Sirene su najavile početak rada tvornice koja je ubrzo postala presudan faktor u razvitku grada Broda i šire okolice”. Sam naziv tvornice definirao je i prve tipove proizvoda, a prvi željeznički vagoni zaprimljeni su na reparaturu već 5 mjeseci nakon osnivanja tvornice.
U počecima svog rada tvornica je organizirana po specijalističkim odjelima naziva:
-VAGONSKI I LOKOMOTIVSKI TEHNIČKI ODJEL, za proizvodnju teretnih i putničkih vagona, lokomotiva (parnih, a kasnije dizel i električnih), motornih vlakova i tramvaja
-MOSTOVNI TEHNIČKI ODJEL, za proizvodnju mostova, čeličnih konstrukcija i hala
-MAŠINSKI TEHNIČKI ODJEL, u početku samo strojna obrada i ljevaonica, a kasnije proizvodnja opreme za petrokemijsku i prehrambenu industriju, cementare, šećerane, itd. kao i KOTLOVSKI TEHNIČKI ODJEL.
Unutarar tvornice izgrađeno je 11 km tvorničkog kolosijeka, dovršeni su kanalizacija i vodovod, oformljena je kantina sa toplim obrocima, a u blizni tvornice formira se namjensko naselje pa je izgrađeno 12 velikih radničkih zgrada za stanovanje zaposlenih. Radi samostalnosti tvornice i širokog spektra zahtjevnih proizvoda, već tada se nastojalo formirati i vlastita ispitna odjeljenja tako je jedan od prvih bio kemijski laboratorij. Kasnije su, prateći potrebe proizvodnih organizacija ispitni kapaciteti upotpunjavani i proširivani da bi ubrzo postali svojevrsni centri, ne samo ispitnih nego i razvojno istraživačkih potreba tvornice. Ovi centri postali su mjesta na kojima su se okupili najbolji kadrovski potencijali s osnovnim ciljem analiza i stanja u tvornicama te predlaganja rješenja, poboljšanja, unapređenja i optimalizacije proizvodnje . Tvornica je za vrijeme drugog svjetskog rata u potpunosti razrušena tako da se jedan period u povijesti tvornice odnosio na obnovu koja je trajala nekoliko godina nakon rata.
Slika 1. “Sava”, prva parna lokomotiva koja je izgrađena 1926 god . i dizel lokomotiva novijeg vremena . Prvom parnom lokomotivom započela je zapravo i proizvodnja tada vrlo atraktivnih parnih kotlovskih postrojenja.
Nakon 2. svjetskog rata i uspostave socijalističke vlasti tvornica je postala državno vlasništvo, a 1947. dobila je i današnje ime po sindikalcu i političaru, i svom nekadašnjem radniku, bravarskom majstoru Đuri Đakoviću. To ime nije mijenjano ni nakon ‘91., a tvrtke koje su izlazile iz grupacije i nastavile samostalno poslovati zadržavale su ga jer, kako se često govori, Đuro Đaković je brend, vrlo cijenjen, čak više vani nego kod kuće. Danas je u krugu tvornice 16 poslovnih subjekata koji kao prefiks nose ime “Đuro Đaković”. Izvozna orijentacija tvornice je od samih početaka bila jedan od strateških ciljeva tako da je prvi izvozni posao realiziran još 1929., kada su izrađeni i montirani željeznički mostovi na pruzi u Grčkoj. Na području kotlogradnje za istaknuti je suradnju s najpoznatijom tvornicom kotlova tog vremena Deutsche Babcock koja je vidjela svog ozbiljnog partnera u potencijalima tadašnje tvornice, a kasnije se pokazalo kao i jednog od vlasnika dijela tvornice . Proizvodi iz tvornice ubrzo su našli svoje kupce na širem svjetskom području kao i na području tadašnjih tehnički naprednih država, Njemačke, Poljske, Indije, Mađarske, Etiopije i nekih afričko – azijskih država.
Slika 2. Jedan od prvih kotlova proizvedenih u tvornici i suvremeno energetsko kogeneracijsko postrojenje s udovoljenim ekološkim zahtjevima današnjeg vremena.
Tako se gradio i dizao “gigant”, kako smo ga često nazivali, koji je u proteklih 100 godina prolazio kroz više država, političkih i ekonomskih sustava, vlasničkih transformacija te brojne uspone i padove.
Slika 3. Tipični proizvodi Đure Đaković: kružni i kuglasti spremnici za tekuće i plinovite derivate
Od samog osnutka tvornice srednje obrazovani stručnjaci i majstori tehničke struke bili su uglavnom iz šire regije pa i iz drugih država. Tek nakon II sv. rata započelo je obrazovanje tehničkih srednje stručnih kadrova u tadašnjoj Industrijskoj i Tehničkoj školi, kasnije objedinjenih u Metalski školski centar “Đuro Đaković”. Visoko obrazovani kadrovi tehničkih struka, po završetku studija u velikim centrima šireg okruženja dolazili su u Slav. Brod, zasnivali radni odnos, započimali obiteljski život u ovom gradu, sticali potrebna znanja i iskustva u respektabilnoj tvornici tog vremena i nastavili se dalje obrazovati i usavršavati. Jedan od odjela u to vrijeme nosio je naziv “Odjel za permanentno obrazovanje i usavršavanje”, koji je vodio brigu o stipendiranju studenata, školovanju uz rad, učenju stranih jezika i specijalističkim izobrazbama. Veliki broj stručnih kadrova dodatne specijalizacije provodio je u poznatim europskim, tehnički naprednim centrima kao što je švicarski Sulzer, francuski L Ecole de Soudage, njemački Siemens, austrijski Wagner Büro itd. Tako su nastajali prvi magistri i doktori tehničkih znanosti , profesori i voditelji (dekani) znanstveno naučnih institucija. Prije 100 godina u tvornici u Brodu bilo je zaposleno nešto više od tisuću radnika. Broj postupno raste, pa je 50-ih u pogonima radilo 2500, a 10 godina kasnije 4500. Kadrovski potencijal se smatrao jednim od najvažnijih elemenata u funkcioniranju jednog sustava tako da je sredinom 80-tih godina u Đuri Đakoviću bilo zaposleno oko 16.500 radnika od čega VSS 1.024, 37 magistara i 9 doktora znanosti. Bio je to period sa najvećim brojem zaposlenih od osnivanja tvornice. Po uzoru na ostale velike tvornice , šezdesetih godina 20. stoljeća, uprava Đ. Đakovića odlučila je osnovati posebnu, vlastitu, znanstvenu ustanovu i tako je 08. lipnja 1961. god, započeo s radom Institut za naučno – istraživački rad “Đuro Đaković”. Ovaj Institut neko je vrijeme djelovao samostalno, a kasnije djelovanje i nazivi mijenjali su se usporedno s promjenama u poduzeću i prema promjenama zakonskih odredbi. Od 1976. djelovao je kao Institut za strojarstvo Đuro Đaković, od 1983. Đuro Đaković Institut za strojarstvo – Strojarski fakultet. 1990. god. podijeljen je na OOUR Strojarski fakultet i OOUR Đuro Đaković Centar za istraživanje i razvoj, koji su od 1991. djelovali kao zasebne radne organizacija.
Slika 4. Prvi most izrađen i montiran od strane tvornice (preko Tise u Titelu, dug 463m) te prvi most u zavarenoj izvedbi u Zagrebu (preko rijeke Save).
Tehnike obrade metala raznim metodama, odvajanjem čestica, deformiranjem ili tehnike spajanja bile su i ostale dominantne u tvornicama kao što je Đuro Đaković. Kako su s vemenom proizvodi tvornice postajali sve složeniji i zahtjevniji tako je i ove metode trebalo pratiti, usavršavati I poboljšavati.
Slika 5. Veoma zahtijevni proizvodi: kontejnment NE Krško i separator za procesnu industriju.
U tehnikama spajanja metala jedna od prvih primjenjenih tehnika, uz dobro poznatu tehniku spajanja vijčanim elementima, bilo je zakivanje. Ovaj veoma bučni postupak koji su izvodili uglavnom bravarski radnici postupno su mijenjale lakše i suvremenije metode spajanja, lemljenje i zavarivanje plinskim plamenom i zavarivanje električnim lukom. Pokazalo se u praksi da je ova zadnja tehnika, zavarivanje električnim lukom najbolja i primjenjiva na skoro svim metalnim proizvodima pa se toj tehnici posvetila i posebna pažnja. Prvi stručnjaci za zavarivanje, educirani uglavnom interno, shvatili su značaj ovog postupka tako da su inicirali osnivanje prvog specijalističkog centra nazvanog “Klinika za zavarivanje” koji je djelovao u sklopu Instituta. Ovaj centar započeo je s ozbiljnom edukacijom kadrova tako da je osnovana prva škola zavarivanja s ciljem školovanja zavarivača prije svega za potrebe tvornice. Već 1938. god. pri izradi željezničkog mosta preko rijeke Save u Zagrebu, primijenjeno je elektrolučno zavarivanje, a sva zavarivanja i kontrole zavarenih spojeva izvedene su od strane i s opremom tvornica Đure Đaković. Značaj ovoj tehnici spajanja potvrđen je i osnivanjem specijalističke asocijacije pod nazivom Društvo za tehniku zavarivanja Slav. Brod, koja je 1955 god. ustrojena u tadašnjem Institutu. Tvornica Đuro Đaković iz Slavonskog Broda u ovoj godini obilježava veliki jubilej – 100 godina postojanja i rada. Iz te tvornice su rođene mnoge tvornice i institucije u našoj sredini (npr. tvrtka Đuro Đaković Montaža koja u ovoj godini slavi 95. rođendan, 75 godina je od osnivanja Industrijsko-obrtničke škole Slavonski Brod čiji učenici pronalaze posao u tvornici Đuro Đaković, 60 godina je kako se izvode studijski programi iz područja strojarstva za potrebe tvornice Đuro Đaković i šire, itd.), a u ovoj smo godini proslavili i 1. rođendan našeg mladog Sveučilišta u Slavonskom Brodu. U krugu tvornice Đuro Đaković danas radi oko 4500 radnika, dok dio tvornice u kojem je Republika Hrvatska djelomično u vlasničkom odnosu zapošljava nešto manje od 900 radnika (radi se o Đuro Đaković Grupi u čijem su sastavu 4 tvornice). Dio tvornice u kojem je Republika Hrvatska u djelomičnom vlasništvu je na pragu kompletne privatizacije i kupovine od strane inozemnih investitora što je iznimno važno za našu sredinu u kojoj želimo da ostanu i rade naši sugrađani, ali i da se vraćaju oni koji su otišli u inozemstvo. Upravo je jedan od strateških ciljeva i našeg mladog Sveučilišta da se još bolje povežemo s gospodarstvom i da svima, a poglavito mladim generacijama ponudimo bolju budućnost u kojoj će kroz radno mjesto i pristojnu plaću moći osnivati obitelji i graditi bolju budućnost za sve.
Božo Despotović
Ivan Samardžić